Razlog tome je izvješće pučke pravobraniteljice iz kojeg proizlazi kako je tijekom 2021. godine sklopljeno više od 7500 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te je istraživanje pokazalo kako 63 % osoba koje su takve ugovore sklopile nisu prethodno ispitale prava i obveze koja iz tih ugovora proizlaze.
Istraživanje je također pokazalo kako građani ne znaju razlike između ta dva ugovora te se često osjećaju prevarenima nakon njihovog sklapanja. To se posebno odnosi na sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Kratka povijest ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao imenovani ugovor postoji u hrvatskom pravu još od 1955. godine. Tada je bio uređen odredbama Zakona o nasljeđivanju dok je od 1. siječnja 2006. godine uređen odredbama Zakona o obveznim odnosima.Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uređen je kao imenovani ugovor tek od 1. siječnja 2006. godine i to također odredbama Zakona o obveznim odnosima, no to ne znači da njegovo sklapanje nije bilo predviđeno i ranije.
Sudska praksa je već 1957. godine zauzela stajalište da odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1955. godine, a koje se odnose na ugovor o doživotnom uzdržavanju, ne isključuju mogućnost sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Naime, s obzirom da nije bila riječ o imenovanom ugovoru, nisu postojala posebna pravila za njegovo sklapanje. Tako je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mogao biti sklopljen u bilo kojem obliku, osim u slučaju kada su predmetom istog bile nekretnine ili druga stvarna prava ili prava s njima izjednačena. U tim slučajevima bilo ga je potrebno sklopiti u pisanom obliku, a ovjeravao se samo potpis primatelja uzdržavanja.
Sličnosti i jedna bitna razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju dvostrano su obvezni ugovori, naplatni, konsenzualni i strogo formalni ugovori u kojima se davatelj uzdržavanja kao jedna ugovorna strana obvezuje primatelju uzdržavanja kao drugoj ugovornoj strani davati uzdržavanje do njegove smrti, dok se primatelj uzdržavanja obvezuje za to dati svu ili dio svoje imovine.Za valjanost tih ugovora propisan je poseban oblik. Oni moraju biti sklopljeni u pisanom obliku i ovjereni od strane suca nadležnog suda ili potvrđeni po javnom bilježniku ili sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta. Posljedica nepoštivanja propisanog oblika je ništetnost ugovora.
U svakom od navedenih slučajeva, zadatak je suca odnosno javnog bilježnika strankama protumačiti značenje ugovora koji se sklapaju.
Iz gore navedenog podatka iz kojeg je vidljiv visok postotak građana koji nisu razumjeli odredbe ugovora proizlazi da postoji i krivnja onih koji poznaju pravo i koju su stranke trebali upozoriti što potpisuju.
To nas dovodi i do osnovne razlike između ove dvije vrste ugovora.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stjecanje nekretnina i prava koje su predmetom ugovora odgođeni su do smrti primatelja uzdržavanja, dok se kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ta imovina prenosi odmah u vlasništvo davatelja uzdržavanja.Pritom valja napomenuti da u oba slučaja i danas postoje mehanizmi zaštite obje ugovorne strane.
Kako se zaštititi kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju?
Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, stranke su ovlaštene zabilježiti njegovo postojanje u zemljišnim knjigama ako su predmetom istog nekretnine. U slučaju da su predmetom ugovora pokretnina ili neko pravo za koje se vodi javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis u taj javni upisnik.Kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovorne stranke mogu ugovoriti da se u korist primatelja uzdržavanja osnuje pravo stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koja je predmetom ugovora i prijenosa na davatelja uzdržavanja. Na taj način, primatelj uzdržavanja se može naplatiti iz te nekretnine i to bez obzira tko je njen vlasnik odnosno osiguran je čak i u slučaju da davatelj uzdržavanja kasnije raspolaže tom nekretninom za korist nekog trećeg.
Osim prava stvarnog tereta, primatelj uzdržavanja može za svoju korist osnovati i koje od prava osobne služnosti. Naše pravo poznaje pravo osobne služnosti plodouživanja, uporabe i(li) stanovanja.
Sva navedena prava moguće je upisati u zemljišne knjige te se tada nitko ne može pozvati na to da nije znao ili mogao znati za njihovo postojanje.
Smrt davatelja uzdržavanja
Ugovor o doživotnom uzdržavanju
Umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, a sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ali samo ako oni na to pristanu.Ako nastavljaju davati uzdržavanje mijenja se samo osoba koja uzdržava te sva prava i obveze iz ranije sklopljenog ugovora ostaju na snazi.
Ukoliko ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.
Druga situacija je ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, tada imaju pravo od primatelja uzdržavanja zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od pokojnog davatelja uzdržavanja.
Tu naknadu određuje sud po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
U situaciji u kojoj je sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i davatelj umre prije primatelja uzdržavanja, a njegov bračni drug, odnosno njegovi potomci koji su pozvani na nasljedstvo, ne pristanu na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje i dužni su vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja.Ako oni nisu u mogućnosti vratiti ono što je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekao davatelj uzdržavanja jer je recimo raspolagao nekretninom u korist trećih, dužni su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog.
Ovdje također razlikujemo i slučaj u kojem nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze te tada oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Navedene naknade također će odrediti sud po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta ako je ugovoren.
Raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Oba ugovora ugovorne strane mogu raskinuti sporazumno.Zakonom je također predviđeno da se oba ugovora mogu raskinuti i jednostrano i to u slučajevima kada jedna od ugovornih strana ne ispunjava obveze iz ugovora te ako ugovorne strane žive zajedno i njihovi odnosi postanu toliko poremećeni da im zajednički život postane nepodnošljiv. U potonjem slučaju stranke su ovlaštene raskid tražiti putem suda.
Zakon previđa još jednu situaciju u kojoj je moguće zatražiti raskid ugovora, a to su promijenjene okolnosti.
Prema Zakonu o obveznim odnosima riječ je o izvanrednim okolnostima koje nastanu nakon sklapanja ugovora, a koje ugovorne strane nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora. Također, te okolnosti moraju utjecat na ugovornu stranu na način da bi ispunjenje obveze za nju postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak.
Treba napomenuti da nije nužno da će uslijed promijenjenih okolnosti doći do raskida ugovora ako je moguće odredbe istog pravično izmijeniti, a sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.
Promjene zakonskih odredbi
Prijedlog Ministarstva pravosuđa i uprave, a u pogledu izmjene Zakona o parničnom postupku i Zakona o obveznim odnosima odnose se na ubrzanje parničnih postupaka koji se vode povodom ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, uvođenju Registra ugovora, ograničenju broja sklopljenih ugovora, obvezi upisa određenih prava radi zaštite ugovaratelja te promjena naziva ugovora i definiranje predmeta ugovora.Osnivanje registra i ograničenje broja ugovora
Prijedlog Ministarstva je osnivanje Registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji bi se vodio pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori. U Registar bi se unosili podaci o sklopljenim i raskinutim ugovorima te postupcima koji se pokreću radi utvrđenja ništetnosti, poništenja i raskida tih ugovora. Također, putem Registra bi bilo moguće pratiti jesu li ugovaratelji već sklopili ugovor i koliko ugovora su sklopili.S tim u vezi, predlaže se unijeti u zakon i odredba koja bi ograničila broj ugovora koji se mogu sklopiti. Ta brojka iznosila bi sveukupno tri ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju.
Obveza upisa stvarnog tereta i služnosti stanovanja
Sada postojeće ovlaštenje stranaka da osnuju pravo služnosti stanovanja na nekretnini koja je predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju postalo bi obvezno, osim ako to primatelj uzdržavanja izričito ne želi.U odnosu na osnivanje prava stvarnog tereta, tekst zakona glasio bi „ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja“. Iz navedene formulacije „može“ ne proizlazi obveza stranaka da isto moraju ugovoriti, no možda će sada to pravo biti ugovornim stranama uočljivije pa će se stoga i sve češće primjenjivati u ugovorima.
Promjena naziva ugovora
Kako bi se olakšalo razlikovanje ova dva ugovora, predloženo je da se njihovi nazivi izmjene i to na način da se ugovor o doživotnom uzdržavanju preimenuje u „Ugovor o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti)“, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u „Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istovremeni prijenos imovine)“.Predmet ugovora
U ovom trenutku oba ugovora sadrže samo kratki opis njihova sadržaja u kojem je naznačeno da je davatelj uzdržavanja dužan uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti. U čemu se sastoje obveze davatelja uzdržavanja nisu opisane i ostavljeno je ugovornim stranama da te obveze urede po vlastitoj volji.Prijedlog je Ministarstva da se u zakon unese nova odredba koja bi sadržavala barem osnovne obveze davatelja uzdržavanja poput obveze prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i sahrane primatelja uzdržavanja. Osim navedenog, u ugovoru će biti potrebno naznačiti mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovom stambenom prostoru, stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, specijaliziranoj ustanovi ili drugom odgovarajućem smještaju).
Ubrzanje sudskih postupaka
S obzirom na izvješće pučke pravobraniteljice iz 2021. godine, a u kojem se navodi: „ U slučaju neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja ugovor se može raskinuti, međutim u praksi ovi sudski postupci traju predugo, osobito s obzirom na visoku dob primatelja uzdržavanja, koji ponekad umiru ne dočekavši raskid .“ predloženo je da sudovi, osobito pri određivanju rokova i ročišta, obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora u postupcima radi raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.Zaključak
Uvijek pozdravljamo pozitivne izmjene i dopune zakona pa tako i u ovom konkretnom slučaju.Iako od samih novina možemo istaknuti samo Registar ugovora i hitnost u postupcima, nadamo se da će oni uroditi plodom. Sam Registar ugovora sigurno će moći prikazati i rezultate ovih promjena obzirom da će evidencija ugovora, njihovih raskida i parnica biti obvezna.
Također se nadamo da hitnost u postupanju u parnicama pokrenutim povodom ovih ugovora neće ostati mrtvo slovo na papiru i da će naš sustav zaista ubrzati rješavanje ove vrste sporova.
U smislu zaštite prava ugovaratelja, moramo priznati, riječ je o institutima koji već postoje, no radi slabog poznavanja prava od strane ugovaratelja, a možda i onih koji bi trebali znati bolje, a koji sastavljaju ugovore, nije loša ideja da se te odredbe stave na jedno mjesto.
S obzirom na izraženu zabrinutost pučke pravobraniteljice te reakciju Ministarstva pravosuđa i uprave, nadamo se da će svi uključeni u postupak izrade i tumačenja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju pokazati dužnu pažnju i pravovremeno i savjesno upozoriti i upoznati stranke sa sadržajem istih.
© 2024. Dom Ekspert – Sva prava pridržana.